23.8.09

Zašto religije (još) postoje

Prvo da vidimo kako je nastala vera. Na to je prilično jednostavno dati prilično pouzdan odgovor. Toliko jednostavno da ga ponavljaju non-stop. Naime, kaže se da je čovek ima urođenu potrebu da objasni (sebi i okolini) pojave koje primećuje. Ovo je užasno korisna osobina. Da je nema, ne bi postojala ni jedna nauka, a prljavi ljudi bi se gađali kamenicama u pokušaju da za sebe izbore što bolju ženku za parenje. E sad, lako je nama da objašnjavamo stvari, kad imamo milione knjiga, satelite i elektronske mikroskope. Sta je mogao da radi onaj golja u istočnoj Africi pre 20.000 godina?

"Baš lepo sjaje one zvezde na nebu. Pitam se šta je to u njima što... U JEBOTE, LAV MI VIJA DETE!"

Međutim, kako je bilo kakvo objašnjenje bolje od nedostatka objašnjenja (što bi vam rekao i svaki pristojan pračovek, da je znao da govori) ljudi su posegli za najjednostavnijim, u to doba, verovatno, i jedinim mogućim objašnjenjem - sve što postoji je davno stvorio ni iz čega neko svemoćan.

"Gotovo! Ne moram više da razmišljam, sad mogu na miru da oštrim koplje", reče prvi vernik.

Od vere do religije kratak je put. Kad već veruješ, dovoljno je da odrediš koje stvari su mile (kom) bogu, a koje nisu; smisliš gomilu običaja i pratećih verovanja i eto religije.

Odgovorili smo na pitanje zašto religije postoje. Sada bi trebalo da odgovorimo na pitanje zašto religije još uvek postoje. Mnoge stvari koje je čovek nekad smislio više nisu tu, npr. alhemija, Treći Rajh (a i prva dva), Jugoslovenska levica. Evoluciju ljudskog društva preživeli su samo korisni "pronalasci". Kako je religija tu od samog početka, a još uvek je živa i u dobroj snazi, nesumnjivo je korisna. Pa kome je toliko korisna? Ja kažem - vladajućim elitama.

U plemenima smo imali vračeve koji su živeli izključivo na račun religije i sujeverja.

Staroegipatski faraoni su se osećali neprijatno jer su iznad sebe imali bogove, te su rešili da i sebe proglase bogovima. "Uuu kako sam se dobro setio! Sad mi niko ništa ne može. Religija ftw!"

Stari Grci su se već potrudili. Napravili su sistem dostojan najboljih meksičkih serija. Jedan bog jede sinove, drugi se pretvori u bika da bi kresno kravu, ova boginja se rodila iz ćaletove glave, onaj lik je zarobio čudovište u lavirintu. Mislili su (ako je verovati Homeru) da njihova božanstva vrlo aktivno učestvuju u svakodnevnom životu, da od njih jako mnogo zavisi, da je njihova reč uvek poslednja. Ovo verovanje je vladarima predstavljalo nepresušan izvor opravdanja: "Aman ljudi, nisam je kriv što nas Spartanci sjebaše. Na njihovoj strani su se borili Ares i Posejdon, a na našoj pijandura Dionis i ona pičkica Apolon. Šta sam ja tu mog'o?!" Naravno opozicija odmah odgovara: "E, da si žrtvovao pedeset devica, kao što smo mi predlagali, umilio bi Zevsa i pobedili bi smo."

Kao što svake dve meksičke serije liče jedna na drugu, tako je i rimska religija ličila na grčku.

Tu dolazimo da stanovitog Mojsija. Čovek je ovako rezonovao: "Nije dobro da mi se podanici ubijaju međusobno, biće manje topovskog mesa kad budem ratovao sa Vavilonom (verovatno nije baš koristio metaforu "topovsko meso", al dobro...). A i zašto kradu jedni od drugih?! Zna se ko jedini ovde sme da krade!" E sad, kako nije raspolagao zavidnom policijskom silom, a tajna služba mu je bila tek u povoju, morao je da pronađe način da ubedi ljude da se sami uzdrže od ubijanja, kradje i sl. Ništa lakše - uplašiš ih. "Ako ubiješ nekog pičiš u pakao, a tamo će da ti rade svašta. Buahaha!" (Nešto slično radi i moja komšinica kada svom malom sinu kaže: "Ako budeš piškio na tepih, maca će ti odgristi pišu.") Očigledno je da ovde koristi nije imala samo elita već i raja sirotinja (manje su se ubijali). U ovoj činjenici treba tražiti uzrok dominacije hrišćanske religije u današnjem svetu. Kroz evoluciju najbolje prođu najkorisniji koncepti.

Isus svakako nije pripadao eliti, a ni hrišćanstvo u početku nije bilo baš naklonjeno vladajućima. Sve dok su govorili da će se pre brodsko uže uvući u iglu, nego što će bogat čovek otići u raj, prolazili su prilično šugavo. Bili su siromašni, rasejani, proganjani. Krenulo im je (ko b' rek'o) tek kad su rekli da je vlast od Boga data.

U srednjem veku, crkva se osećala kao žaba u vodi. Imali su sve, ogramna bogatstva, i crkvenu i svetovnu vlast, monopol nad obrazovanjem, monopol nad istinom, monopol nad moralom. "Hteo bi da te proglase za sveca, a?", reče patrijarh nekom knezu, "Pa, šanse će ti se drastično uvećati ako nam sazidaš koji manastir. Ili pobijes par hiljada onih nevernika. Al' bolje ipak manastir..."

Nakon francuske revolucije, međutim, uticaj religije (bar u Evropi) opada. Broj pravih vernika danas je prilično mali. Pripadnost nekoj religiji se svodi na etiketu koju ti nalepe na čelo kad se rodiš da bi bio sličan "svojima", a razlikovao se od "drugih". A kome takvo stanje odgovara? Pa vladajućim klasama. Bilo da sveštenici govore:

"Koristio bi kondom?! Ići ćeš ti lepo u pakao, pa će tamo da ti na glavu navuku jedan takav. A i šta će ti uopšte seks? Vidi mene, šta mi fali..."

ili

"Vidim, Alah je u tebe usadio ljubav prema avionima. Zašto ne bi iskoristio taj dar i raspizdio avionom u onu zgradu. Evo, Mahmud će u onu pored. Momci, raj vam ne gine!"

religija još uvek ima ogroman (i ničim zaslužen) uticaj na događanja u svetu. Kroz celu istoriju religija je služila samo eliti. Kroz celu istoriju elite grade tabue i dogme oko religije ne bi li je sačuvali kao svoj alat za manipulaciju. I to je odgovor na pitanje zašto je religija još uvek tu. Tu je, jer je uvek odgovarala onima koji odlučuju o tome šta će nastaviti da postoji.

3 comments:

  1. Kada bi jedna osoba verovala u neko cudo, kao npr. ova olovka ima poseban duh i ona mi pomaze da polozim ispit, reklo bi se da je luda. Dakle, psiholoski poremecaj.
    Stvar se medjutim menja cim se predje na makro plan. Milioni veruju u Hrista, Muhameda, ikone koje placu i isceljuju i to se zove religija. Dakle, psiholoski poremecaj i religija su sinonimi.
    Uzgred, da li neko od religioznih(mislim na hriscanski krug)zaista misli da ce Hrist, kada im se vrati, zgotiviti krstove koje nose? Tesko da ce prihvatiti simbol sopstvenog stradanja. Mada, ko zna, religija je cudo.

    ReplyDelete
  2. "Maca će ti odgristi pišu", hahahaha! Tol'ko o mom "reparte-u"...

    ReplyDelete